Mariovo 2008 (patepis Krk-Mariovo-Krk by Ivo Buneta)

PRIJATELJU EVO TI PUTOPIS DO MAKEDONIJE, NEZNAM KAKO DA GA STAVIM NA VAŠU STRANICU PA STAVI TI... (ILI MI DAJ LINK TOG FORUMA PA ĆU SE LOGIRAT)
vELIKI POZDRAV IZ RIJEKE

Danima već nervozno pratim prognoze; kiša, kiša i samo kiša. Ma ne mogu vjerovat da će nas pratit cijelim putem. Što bude, bude, motor je spreman, sve stvari u kuferima još od subote, idem pa makar i snijeg padao.
Utorak u 15 sati, sat vremena prije polaska iz Rijeke, me zove Željko da oni odustaju jer su prognoze loše. Brzo zovem Zeca da nije i njemu slučajno takva glupost pala na pamet, no on je već na putu, pralo ga je do Senja. Al s prestankom kiše ima novih problema; rascvala mu se sajla kuplunga na Kawasakiu…U Šibenik stiže umoran i nervozan, al opet sretan da se to desilo u Hrvatskoj a ne dalje po putu.
Ustajemo se rano i krećemo u potragu za sajlom, nakon svih Šibenskih servisa sajlu pronalazimo u Splitu. Izgubili samo puno vremena pa do Čilipa vozimo samo uz kraća zaustavljanja. U Čilipima se upoznajemo za dečkima iz MK «Dvije Rote», pozivaju nas da prenoćimo u prostorijama kluba, no mi smo naumili do Kotora i dogovaramo spavanje na povratku.
Granicu sa C. Gorom prolazimo bez zadržavanja, te kao kako imamo dosta vremena do Kotora se odlučujemo odličnom cestom oko zaljeva. Krajolik je prekrasan; visoka brda okružuju cijeli zaljev, a more je mirno, pa se na površini sve reflektira ko u zrcalu.
Zaustavljamo se u Perastu; malom primorskom mjestu u kojem vrijeme kao da je stalo. Prekrasne stare kamene kuće, palče i crkve govore o bogatoj povijesti ovoga mjesta; koje se smatra prvim naseljem u Kotorskom zaljevu.



Ispred samog Perasta na malom otočiću smještena je barokna crkva Gospe od Skepjela iz 1630. Godine



Zaboravljamo na vrijeme pa u Kotor stižemo oko 20 sati. Već se prilično smračilo a i umorni smo od puta pa prihvaćamo prvi slobodni apartman iako nam se 25 eura činilo skupo…
Preumorni za šetnje, nakon odlične pizze u centru vraćamo se u apartman na spavanje, a razgledavanje Kotora ostavljamo za sutra.
Nakon kratke šetnje samim centrom grada, u kojemu svako treba razgledati mnogobrojne crkve i palače, krećemo na tvrđavu. Ugodnom šetnjom stižemo na vrh za sat vremena. Trud koji se na kraju višestruko nagradi prekrasnim pogledom na cijeli Kotorski zaljev.









Od Kotora prema Cetinju vodi uska planinska cesta, 60 km zavoja i serpentina. A prekrasni pogled na cijeli Kotorski zaljev i Tivat mami te da staješ na svakom sljedećem vidikovcu.








Nakon kratke kave u Cetinju krećemo put NP Lovćen. Do vrha brda kroz gustu šumu probija se dobro asfaltirana cesta uz koju ima još i snijega.
Uspinjemo se do vrha, motore ostavljamo na 1568 m, a dalje do vrha na kome se nalazi mauzolej Petra Njegoša,( vladara C.Gore, pjesnika i filozofa) kroz tunel nastavljamo pješke.







Put prema Tirani nastavljamo preko Podgorice. Na ulazu u Albaniju, na graničnim prijelazu Bajze ne gubimo puno vremena te plaćamo 10 eura po motoru. Za 36 km od granice do Skadra nam je trebalo sat vremena i to je najgora cesta po kojoj smo vozili, asfalt je potpuno uništen, a krave i koze se slobodno šeću po cesti pa smo vozili izuzetno oprezno.



Ono čega vam u Albaniji sigurno neće prifalit su benzinske pumpe. Nalaze se na svaka 3 km, a često su i dvije-tri jedna iza druge. No ipak osnovni biznis u Albaniji su auto-praone, svaka kuća koja imalo drži do sebe ima auto-praonu.
Fascinantno je selo prije same granice sa Makedonijom gdje na 300 tinjak metara ima barem 40 auto-praona, a kako im je voda besplatna najbolja reklama je otvorit vodu od kraja i usmjerit gumu u zrak, kao da se voziš kroz fontanu.
Posjet Skadru ostavljamo za povratak, a kako je dalje prema Tirani cesta ravna i dosadna, vozimo bez zaustavljanja.
U prometni kaos Tirane ulećemo totalno nepripremljeni. Tiranu vidimo u daljini u oblaku prašine, kopaju, rade se nove ceste pa je grad potpuno blokiran. U 2 trake vozi po 4 auta, ljudi samo trube i guraju se, ne poštuju nikakva pravila. Policija je na svakom koraku, al to ne sprječava ljude da se u kružnom toku vrte u kontra smjeru.
Gostoprimstvo i ljubaznost Albanaca koja nas je oduševila, ovdje nam je bila zaista od velike pomoći; ljudi su nam sami prilazili i pitali da li nam treba pomoć, a jedan nas je i autom otpratio do samog centra. Gdje smo imali dogovoreno sa prijateljem kod kojeg smo prespavali.







Centar Tirane je prekrasan, grad raste nevjerovatnom brzinom, sve se sjaji, blista. Svakom tko posjeti Tiranu svakako moram preporučiti posjet Sky Toweru u samom centru, na čijem se vrhu nalazi bar koji se pomalo vrti; najbolji način za razgledat grad…
Preko dana parkovi su puni ljudi, leže po travi, čitaju, igraju se…
A restorana i klubova ima valjda ko u cijeloj Hrvatskoj.
Motore smo držali parkirane u garaži, al smo poslije saznali da je Tirana jako siguran grad, pa tako naprimjer pljačke banke ili pošte navodno nije bilo u zadnje 2 godine, a sitnog kriminala skoro pa i nema.

Kako u Prilep moramo stići već u 13 sati, Tiranu napuštamo rano ujutro, prije jutarnjih gužvi.
Od Tirane do Ohrida izmjenjuju se dva potpuno različita krajolika: do Elbasana novo obnovljena cesta vodi preko brda, puna je setpentina i zavoja a oko vas se sve zeleni i cvjeta.


A od Elbasana cesta prati tok rijeke, a zelenilo zamjenjuje raznobojan krš…




U Makedoniju ulazimo po stravičnom pljusku, ujedno i jedinoj kiši na cijelom putu- toliko o prognozama 
U sunčani Prilep stižemo taman na službeno otvaranje susreta. Nakon kratkog predaha u skupini od 100-tinjak motora krećemo prema 30 km udaljenom kampu. Kao velika zmija pomalo vijugamo po odličnoj cesti prepunoj zavoja i uživamo u prekrasnom netaknutom okolišu.
Ostatak dana provodimo odmarajući, te se upoznajemo sa ostatkom ekipe i domaćinima koji su nas zaista odlično dočekali i ugostili







Subotnje jutro bilo je uglavnom rezervirano za izležavanje i trežnjenje a popodne je ko za čas prošlo u organiziranom razgledavanju regije Mariovo, čija sela skrivaju prekrasne stare kamene kuće i impozantne manastire od kojih svakako treba izdvojit manastir Sv. Atanak smješten u najvećem selu Vitolište, baziliku Sv. Nikole, te manastir Sv. Anđela Mihaela. Regija Mariovo okružena planinama Selechka, Nidze, Kozjak i Babuna ekološki je najčišća regija Makedonije: lijepota prirode, raznobojnost kamena koji izvire iz zelenih pašnjaka naprosto oduševljava









Nedjelja je stigla ko za čas; raspremamo šatore i pozdravljamo sa ekipom, te sada pojačani sa Dejanom i Belim iz Siska krećemo prema Prilepu, kojeg još nismo uspjeli razgledat…





Nakon kratke šetnje i kave nastavljamo prema 20-ak kilometara udaljenom Kruševu gdje se nalazi grob Toše Proeskog i spomenik Makedonium







Sljedeća stanica je Bitola, u kojoj posjećujemo antički grad Herakleu iz 359 g.p.K. ; Poznatu po svojim odlično očuvanim podnim mozaicima, antičkom teatru, kupeljima, krstionici…










Od Bitole prema Ohridu idemo planinskom cestom koja prolazi između Prespanskog i Ohridskog jezera. Na vrhu, na 1600 metara pruža se pogled na oba jezera. Spuštamo se do Sv. Nauma gdje uz kavu uživamo u netaknutoj prirodi i prekrasnom manastiru Sv. Nauma











Noć provodimo u Ohridu, smještaj smo našli prekrasnoj novoj vili, za 20 eura ( www.villadislievski.com ) Umorni od cjelodnevnog puta nakon odlične ohridske pastrve, odlazimo na počinak a razgledavanje Ohrida ostavljamo za sutra:


Mansatir Sv. Klimenta:

Antički teatar u Ohridu:

Ulaz u gornji grad:


Na granicu sa Albanijom stižemo za 30-ak minuta, te ovaj put ulaz plaćamo 2 eura… Tek uz pokoja stajanja zbog slikanja vozimo do Drača, u kojem posjećujemo opustošeni antički teatar i plažu. A arheološki muzej za kojeg su nam rekli da se isplati pogledati preskačemo…







Od Drača do Tirane vodi autoput, na kome sam prvi put vidio kako se prekrcava kamion preko auto-puta: Dakle; jedan trči preko lijevih traka do zida, na zidu predaje vrecu drugom tipu koji onda pretrčava ispred nas i baca vreću na kamion…
Kako smo ovog puta znali put i što nas očekuje nismo se dali iznenadit prometom i mogu rec da smo se dobro uklopili. No svakako moram spomenut policajca koji nas je preko jedne od najprometnijih ulica u samom centru grada poslao preko crvenog (on nije upravljao raskršćem, smo je tuda prolazio i počeo nam mahat da krenemo dalje…)
Noćni život u Tirani nas je oduševio, ponedjeljak je, a svi klubovi rade do 6 i svi su puni!!!







Opraštamo se od Tirane i krećemo put Skadra u kojem posjećujemo tvrđavu Rozafu. Motore smo parkirali u samoj tvrđavi da ih portir ima na oku, što se na povratku pokazalo prilično opasno, jer je kamena cesta potpuno izlizana, a nagib popriličan. U sklopu same tvrđave nalazi se i mali muzej, a ako vas povijest i ne zanima previše zbog samog pogleda zaista se ispati platiti 1 euro za ulaz

[/img] https://2img.net/r/ihimizer/img511/3036/img2605pb5.jpg [/img]







Na izlazu iz Skadra prema granici prelazi se preko interesantnog drvenog mosta. Granice prelazimo bez dužeg zadržavanja, ali izlaz iz Albanije ponovno plaćamo 2 eura. Vozimo direktno u Stari grad bar, koji se nalazi 4 km od mora. A poslije se spuštamo u Bar na ručak u Gashovu pizzeriu; Hvala na sjajnom ručku i preporukama za nova odredišta i ceste kroz Crnu Goru u koju cu se svakao još ovog ljeta vratiti.







Do Kotora vozimo pomalo, svaki čas se zaustavljajući zbog slikanja




te se prije Perasta zaustavljamo na kupanju…



U Hrvatsku ulazimo bez zadržavanja, čak nismo ni kacige skidali. Napokon samo doma, dobro još 700 km …
U Čilipima stižemo u MK «Dvije rote» čiji su nas članovi dočekali sa roštiljem i zaista nas odlično ugostili.




Ustajemo rano i spuštamo se u Dubrovnik, na kavu, koju smo platili skoro kao ručak u Makedoniji, i kratko razgledavanje grada.


Rastajemo se u Šibeniku; Beli put Mutrera iskoristit godišnji do kraja, Dejan u Sisak, ja ostajem u Šibeniku malo odmorit, a Zec je već na poslu….